Situacija: klijentica je nakon tretmana imala crne čarape.
Razlog: pod nije bio dobro očišćen.
Ja sam reagirala po protokolu i rekla da je to nedopustivo. Nakon samo tri mjeseca radnog iskustva, zaposlenica je to doživjela kao napad, uvrijedila se i – doživjela burnout.
Dobrodošli u menadžment nove generacije.
Nekad su čarape bile samo čarape. Bijele ujutro, crne popodne, prljave jer je pod bio prljav. Sitnica, reklo bi se. No u današnjem radnom ekosustavu, u kojem Gen Z sve više zauzima radna mjesta, sitnice poput te postaju detonator.
Jedna rečenica, jedan prigovor i odjednom – burnout. Ne govorim o metafori, nego o realnom prizoru današnjice koji bi se mogao dogoditi u bilo kojem uredu, salonu ili coworking prostoru.
Međutim, morate znati da ovo nije priča o razmaženoj generaciji, niti o “starim dobrim vremenima” kad se znalo što znači raditi. Ovo je priča o kulturnom sudaru. Tu su standardi koje poduzetnici, menadžeri i roditelji nose kao svetinju nasuprot generaciji odrasloj na TikToku, mindfulness aplikacijama i afirmacijama koje govore da je svaka kritika osobni napad. S jedne strane perfekcionizam, odgovornost i disciplina, a s druge strane, potraga za smislom, emocionalnom sigurnošću i instantnom validacijom.
Što kažu istraživanja?
I nije ovo samo dojam. Znanstvena istraživanja govore da je Gen Z najizloženija burnoutu. Gallup upozorava da 68 % Gen Z-ovaca svakodnevno doživljava stres, a to ukazuje na činjenicu da je postotak značajno veći nego kod starijih generacija.
Kad na to nadodaš da traže smisao prije nego zadatak, jasno je da uloga lidera više nije samo da vodi, nego da balansira i psihološki podržava. I tu počinje prava analiza: što znači voditi generaciju koja burnout doživljava nakon jedne rečenice?
Protokol, pod i pouka
Kad zaposlenici kažem: „Ovo nije u redu, klijentica ne smije hodati po prljavom podu“, ja zapravo štitim brand, reputaciju i klijenticu. Logika je jednostavna i profesionalna.
A ipak, u očima Gen Z zaposlenice to postaje trauma, osobni napad, razlog da se povuče. I tu počinje jaz koji proždire firme i obitelji: što je za jednu generaciju samo feedback, za drugu je trigger.
Tri dana kasnije: burnout. Stres. Uvrijedila se. Preplavljenost. Potreba za pauzom. Gubitak motivacije. Nije jela danima. A sve to zbog jedne opaske. I to me natjeralo da se zapitam što se događa kad liderica s visokim standardima susretne generaciju koja je odrasla na TikToku, self-care savjetima i afirmacijama?
Burnout: epidemija ili generacijska priča?
Burnout više nije buzzword – to je stvarna epidemija.
Psiholozi ovo objašnjavaju na dva načina:
- Gen Z odrasta u svijetu stalne usporedbe (TikTok, Instagram, LinkedIn). Svaka objava je benchmark.
- Rast u eri kriza – klimatske prijetnje, pandemije, ekonomske nestabilnosti oblikovale su ih da budu svjesni, ali i tjeskobni.
Drugim riječima: Gen Z nije lijena i razmažena. Samo je drukčija.
Oni traže smisao, ne zadatak. Emocionalnu sigurnost, ne pritisak. I žele da im kažeš zašto nešto radimo, ne samo što. Za njih, prigovor nije podsjetnik, nego trauma. Ali ni ti nisi čudovište.
Ti si osoba koja:
- ustaje ranije od svih
- drži sve konce poslovanja
- zna što znači stvarna odgovornost
- zna da prljav pod nije sitnica, nego propust u doživljaju brenda
I ne, ne trebaš se ispričavati što si jasno rekla: “Ovo nije u redu.” Ali ako želiš voditi Gen Z, moraš naučiti kako to reći da ne eksplodiraju.
Zaključak je da Gen Z nije izgubljena, ali nije ni tvoj zadatak da ih spašavaš. Tvoj zadatak je da vodiš - autentično, empatično, ali jasno.
Jer ako nakon jedne opaske dolazi burnout, to nije tvoja krivnja. Ali može biti tvoja prilika da postaviš kulturu koja uči nositi nelagodu.
I da ti kažem za kraj: Pod možeš oprati, čarape baciti, ali kulturu gradiš svaki put kad se netko uvrijedi, a ti odlučiš da nećeš šutjeti.
Gen Z možda nosi bijele čarape, ali tvoja odgovornost je da se ne uprljaju.
Izvor naslovne fotografije: umjetna inteligencija
