Mamager kolumna: Što su stereotipi, a što stvarnost kad su u pitanju trudnoća i postpartum

Trudnoća, jedno od najintimnijih i najvažnijih iskustava u životu žene, još uvijek je opterećena stereotipima i očekivanjima društva. Iako se radi o prirodnom procesu koji je središnji za ljudsko postojanje, stavovi o trudnoći, porodu i ulozi žene u tom kontekstu često su ukorijenjeni u zastarjelim društvenim normama. Dok bi trudnoća trebala biti razdoblje podrške i brige, ona je često obilježena pritiscima, osudama i nametnutim stereotipima s kojima se žene suočavaju gotovo na svakom koraku.

Blistaj, blistaj…

Jedan od prvih stereotipa koji se javlja čim žena objavi svoju trudnoću jest pretpostavka da je trudnoća nešto što treba idealizirati. Društvo često romantizira trudnoću, stvarajući sliku idiličnog razdoblja u kojem žena zrači srećom i ispunjenjem. Međutim, stvarnost nije uvijek tako jednostavna. Trudnoća sa sobom donosi fizičke i emocionalne izazove, a nije rijetkost da žene tijekom tih devet mjeseci prolaze kroz različite vrste nelagode, iscrpljenosti, pa čak i straha. Očekivanje da će trudnice uvijek biti sretne i nasmijane stvara dodatni pritisak. Ako žena iskreno izrazi da joj nije dobro ili da se suočava s tjeskobom, često je suočena s neosjetljivim komentarima poput: „Ali trebaš biti sretna, nosiš novi život!“.

Još jedan stereotip s kojim se mnoge trudnice suočavaju jest onaj koji se odnosi na njihov izgled. Od žena se često očekuje da „blistaju“ tijekom trudnoće, što podrazumijeva ne samo emocionalnu, već i fizičku promjenu koja odgovara određenom društvenom idealu. Prirast kilograma, natečene noge, akne ili strije – sve su to stvari koje mogu izazvati osjećaj srama, pogotovo jer društvo često nameće sliku „savršeno trudne“ žene. Na društvenim mrežama i u medijima prikazuju se slavne trudnice koje uspijevaju ostati u vrhunskoj formi, što stvara nerealna očekivanja. Mnoge žene osjećaju pritisak da se pridržavaju tih standarda, iako je svaka trudnoća različita i ono što je normalno za jednu osobu možda neće biti za drugu.

Donošenje odluka i zdrav razum

Stereotipi se ne zaustavljaju samo na izgledu i emocijama trudnice, već su često povezani i s njezinom sposobnošću donošenja odluka. Na primjer, društvo često smatra da trudnica automatski postaje osoba koja će „znati što je najbolje“ za sebe i svoje dijete, a ako odluči učiniti nešto što izlazi izvan očekivanih normi, može naići na kritike.

Odluke poput izbora načina poroda – vaginalni ili carski rez, prisutnost doule, epiduralna anestezija ili potpuno prirodan porod – često su podložne osuđivanju. Bez obzira na to koju odluku trudnica donese, uvijek će postojati oni koji će je smatrati pogrešnom. Ako odluči roditi s epiduralnom anestezijom, možda će čuti komentare da “nije dovoljno jaka” ili da “porod treba osjetiti”. S druge strane, ako odabere prirodni porod bez medicinskih intervencija, može naići na pitanje zašto riskira svoje i djetetovo zdravlje.

Postpartum na tvoj način

Nakon poroda, stereotipi ne prestaju. Žene se često suočavaju s pritiscima da se brzo vrate u „stanje prije trudnoće“ – bilo da se radi o fizičkom izgledu, karijeri ili društvenom životu. Mnoge žene osjećaju pritisak da brzo smršave nakon poroda, unatoč činjenici da je tijelu potrebno vrijeme za oporavak. Uz to, često se podrazumijeva da će se žena automatski posvetiti majčinstvu u potpunosti, zanemarujući vlastite ambicije i interese. Očekivanje da će majka biti „superžena“ koja savršeno balansira između brige za dijete, kućanskih obaveza i karijere može biti iscrpljujuće.

Jedan od najštetnijih stereotipa odnosi se na to kako se percipira emocionalno stanje žene nakon poroda. Postporođajna depresija, iako sve češća tema u javnom prostoru, još uvijek nosi stigmu. Mnoge žene koje se bore s ovim stanjem često šute zbog straha od osude ili osjećaja krivnje. Očekuje se da majka automatski osjeća neizmjernu sreću i povezanost sa svojim djetetom, a bilo kakvi znakovi tjeskobe, tuge ili nesigurnosti mogu se protumačiti kao „neprirodni“. Ovo stavlja dodatni teret na žene koje možda trebaju podršku, ali se boje potražiti je.

Stereotipi i očekivanja s kojima se žene suočavaju tijekom trudnoće i poroda ukorijenjeni su u društvenim normama koje se sporo mijenjaju. Iako smo danas svjedoci mnogih pozitivnih pomaka u pravcu osnaživanja žena, još uvijek postoji puno prostora za napredak. Važno je da društvo prepozna kako je svaka trudnoća jedinstvena, a žene zaslužuju podršku bez obzira na to kako se osjećaju ili koje odluke donose. Biti trudna i roditi dijete već je dovoljno zahtjevan proces, a pritisak društva samo dodaje nepotrebne terete.

Na kraju, ključno je razumjeti da su trudnoća i porod iznimno osobna iskustva. Odluke koje žene donose trebaju biti poštovane, bilo da se radi o njihovim izborima vezanim za porod ili o načinu na koji žele živjeti nakon što postanu majke. Razbijanje stereotipa zahtijeva promjenu perspektive – umjesto da sudimo, trebamo slušati, podržavati i pokazivati razumijevanje. Jedino tako možemo stvoriti društvo u kojem će žene zaista biti slobodne da budu ono što jesu, u svakom aspektu života.

Trudnoća i majčinstvo nisu natjecanja u savršenstvu, već osobna putovanja koja zahtijevaju ljubav, empatiju i solidarnost. U svijetu prepunom osuda i očekivanja, možda je upravo to ono što nam najviše nedostaje.

Izvor naslovne fotografije: Unsplash