Intervju – Dunja Ivana Ballon: Spremni za još jedno putovanje kroz desetljeće iskustva i mudrosti?

Dobrodošli u desetljeće Dunje Ivane, direktorice HURA-e, koja nam otkriva svoj vlastiti vrtlog uspona, padova, suza, smijeha i rovinjskih avantura. Deset godina koje su obilježile njezin put, a koje pamti po jedinstvenoj kombinaciji upornosti, truda, zabave i ponekad šaljivih kasnonoćnih avantura uz elektroničku glazbu u njenim slušalicama kao soundtrack njenog radnog stola, ali i života. 

A sada, kada se osvrćemo na novo razdoblje, Dunja Ivana dijeli svoje dragocjene spoznaje o ključnim vještinama potrebnim za dugogodišnje poslovanje i što je čini mamagericom desetljeća. Ističe važnost vježbe, discipline i karaktera te da upornost, trud i sposobnost nadvladavaju sve prepreke. Uz to napominje kako karakter igra ključnu ulogu, dok šlampavost svake vrste predstavlja ‘antivještinu’ koju treba izbjegavati. S Dunjom Ivanom Ballon razgovarala je Blanka Kovačec.

B: Više od 10 godina si direktorica HURA-e, a ljudi te znaju i po Danima komunikacija koji u Rovinju već godinama okuplja brojne domaće, ali i svjetske stručnjake iz područja kreativnosti i tržišnih komunikacija. Koje su sve vještine potrebne za uspješno i dugogodišnje poslovanje?

D: Ni ja ne mogu vjerovati da je prošlo već toliko, ali je svakako desetljeće koje pamtim po puno uspona, padova, zabave, suza, poznanstava i rovinjskih kasnonoćnih avantura (don’t ask), ali sve me to naučilo da upornost, trud i sposobnost pobjeđuju sve. 

A kada govorimo o vještinama zapravo bih se radije osvrnula na vježbu i disciplinu kojima se najbolji talenti razvijaju, a najveći deficiti nadoknađuju – jer uporni mogu biti uspješni u svemu čega se prime uz veliki trud, često prestižući nadarene, ali neuporne. 

Također mislim da karakter igra veliku ulogu. Nitko ne voli dosadnjakoviće i beskičmenjake. Ovdje ne mislim na tihe i samozatajne osobnosti, to je drugačija snaga. 

No sigurna sam u the antivještinu – šlampavost svake vrste.

Autor: Lorna Kijurko

B: Zanimljivo je da si zapravo studirala logiku i  filozofiju? Zašto si se odlučila baš za taj smjer? Kako ti je to znanje pomoglo na poslu ili možda čak odmoglo?

D: Filozofija je moja prva ljubav, a za logiku sam oduvijek bila talent, s obzirom na to da mi je racio uvijek, logično, na prvom mjestu.
Filozofiji sam posebno zahvalna u životu jer me bolje upoznavala s nekima od najsjajnijih misli i razmišljanja do pojašnjavanja nekih od vrhunaca ljudske gluposti.

B: Kada smo kod ljudske gluposti, i dalje živimo u svijetu gdje su na vodećim pozicijama najčešće muškarci. Možeš li podijeliti s nama neki klišej ili najneugodniji seksistički komentar s kojim si se susrela tijekom karijere?

D: Kad bi barem ti komentari bili dovoljno originalni ili kreativni da zaslužuju spomena. No, mogu reći da si ljudi (a posebno je zanimljivo da se radi i o ženama i muškarcima) puno više dopuštaju ako znaju da je žena s druge strane.

B: Koje savjete bi dala ženama koje razmišljaju o pokretanju vlastitog biznisa?

D: Izbjegavam dijeljenje savjeta, no ovo nije poseban misterij niti tajna. Zapitajte se što vas čini posebnima, drugačijima ili jedinstvenima – i to stavite u prvi plan. Što vi imate, a netko drugi ili konkurencija nema? U biznisu je to poznato kao jedna od onih brojnih nimalo sexy kratica “USP”. Takozvani Unique Selling Point neizostavan je faktor svakog uspješnog projekta. Znam da ovako možda zvuči kao ništa posebno, no nišni projekti s vrlo uskim, ponekada i čudnim specijalizacijama proći će značajno bolje od široko targetiranih biznisa. 

B: Multitasking ti je očito jača strana, no treba znati i predahnuti. Kao osoba koja se ističe u multitaskingu, možeš li podijeliti kako usklađuješ različite projekte i zadatke te kako održavaš produktivnost i kvalitetu u svakom od njih?

D: Haha da, stvarno je! Multitasking štedi vrijeme kada ga najmanje imaš, no daleko sam ja od radoholičara i najmanje volim raditi. Nažalost ili nasreću, istovremeno imam tendenciju k perfekcionizmu i osjećam da moram biti dobra u svemu pa se te dvije krajnosti uvijek bore.

B: Kako se odmaraš nakon napornog dana i je to li uz sve projekte koje imaš uopće moguće?

D: Od stresa na poslu borim se kavom s kolegama (dobro, lažem – nečim jačim) jer često sve samo treba izbaciti iz sebe, što je najbolje u dobrom društvu i uz pretjerane količine smijeha. Kada bolje razmislim, u jednom dijelu godine smo dosta često na tim kavama. 

Izuzev tih ekstrema, izbacila sam neke loše navike iz rutine (iz rutine, ne i u potpunosti 🙂 ) i sada se za dnevni balans svakodnevno krećem 5-10 km te svakodnevno vježbam – fizička aktivnost, mentalni odmor i rutina dobrih navika na dnevnoj bazi resetiraju mozak i tijelo.

B: Voditi uspješan tim zasigurno nije lak posao. Što je sve, po tebi, potrebno za uspjeh uz sretne i zadovoljne zaposlenike?

D: Za početak možda krećemo od toga da se ne tretiraju kao zaposlenici. Kolege iz tima vidim kao sjajne mlade i sposobne ljude koji znaju što rade, a ja sam tu najmanji faktor koji samo usmjerava naš kolektiv. A one česte “kave” isto ne odmažu!

B: Udaljava li nas nova tehnologija komuniciranja – društvene mreže i umjetna inteligencija od komuniciranja uživo ili je po tebi to novi svijet u koji jednostavno moramo uroniti?

D: Ni jedno ni drugo. Stvar je relativna: komuniciranje je svakako neophodno, ali količina, old school kanali vs advanced tech, proširene i nove stvarnosti – sve ovisi o pojedincu i njegovu karakteru. Primjerice, introvert će možda baš korištenjem online kanala biti otvoreniji nego inače. Iz moje perspektive, tehnološke promjene u ovom trenutku nisu uopće toliko dramatične koliko su zanimljive.

Autorica: Lorna Kijurko

B: Kako mediji mogu poticati društvenu odgovornost poslovanja i informirati javnost o inicijativama koje tvrtke poduzimaju za održivost?

D: Mediji su uvijek na prvom udaru kritika, a pojedinci upravljaju sadržajem s količinom interesa koju iskazuju. Drago mi je stoga da ima medija poput vas koji su jedinstveni, imaju stav, spremni su ga pokazati te slave i podržavaju žene koje mijenjaju igru. Treba nam još Mamagera!

B: Vraćamo se na tvoj prvi radni dan. Kakva je Dunja Ivana bila tada, a kakva je sad? Što bi savjetovala mlađoj sebi na početku karijere?

D: Rekla bih twenty-something Dunji da se opusti i sebe stavi ako ne na prvo, onda makar ne na zadnje mjesto. Perfekcionisti se znaju prilagođavati drugima i udovoljavati im u tolikoj mjeri da pritom (nepotrebno) zaborave i zanemare sebe. Tek kada shvatimo da to nije neophodno i nadođemo, onda uz poslovni uspjeh možemo pribrojiti i sreću.